Milenko Maljenović, sekretar Fudbalskog kluba Sloga Meridian iz Doboja, koji u svojoj 94.godini života aktivno radi sekretarske poslove u novom premijerligašu, otkriva kako mu godine ne predstavljaju problem da bude radno sposoban:
Prvo, prilično sam zdrav čovjek, nemam nekih većih zdravstvenih problema i što je veoma važno, mozak me dobro služi!
Milenko ovo govori uz osmijeh na licu..licu koje izgleda prilično mlađe nego kod drugih ljudi njegovih godina i nastavlja:
Drugo, morate voliti ljude, fudbal, morate voliti klub. Mladost je svuda oko mene. Po godinama, mnogim igračima bih mogao biti prapradjed.
Dok govori, ne muči se da sastavi rečenicu. U jednom momentu malo staje sa pričom , kao da analizira sve što je do tada rekao, a onda daje zaključak:
Enrgija koju oko sebe šire ovi momci na mene djeluje pozitivno i daje mi dodatnu snagu. Mislim da je to presudno u mom slučaju u vezi broja godina mog života i poslova koje obavljam u klubu. Ima tu još nešto, posla je mnogo, nekada ne mogu glavu podići od radnog stola i nemam kad razmišljati puno o sebi, da li me šta boli, muči.. samo guram dalje i to je to.
Na pitanje da li mu ostali članovi kluba pomažu kada treba, Milenko odgovara:
Naravno, uvijek su tu da mi pomognu. Teško da ovo može raditi samo jedan čovjek, bez obzira na godine života. Ja, sa druge strane, imam iskustvo i znanje u svemu ovome i tako nadoknadim neke svoje nedostatke. Sve brzo napreduje, posebno tehnika koja mijenja način rada..teško je to sve upratiti, ali kad mi nešto zapne u pomoć mi priskače ova mlađarija, dobri su to momci i dobri ljudi.
Prekida razgovor i pokazuje prema svom mobilnom telefonu koji je zazvonio. Uzima ga u ruke, nekako na takav način da tome pridodaje određenu važnost. Prvo čita ko ga zove, a zatim prstom, veoma sigurno i bez drhtanja, prevlači preko ekrana i javlja se. Po završetku razgovora ostavlja telefon i komentariše:
Doskora sam imao telefon na tipke, sada mi kupili ovaj bez tipki. Na starom se sve pritiskalo, na ovom se više nešto prevlači…gore, dole, lijevo desno…al’ snalazim se!
Milenko je šezdesetih godina prošlog vijeka bio jedan od osnivača i igrača tadašnjeg FK Ozren Rječica, a igrao je i za FK Natron iz Maglaja. Kaže, bilo je to neko drugo vrijeme i fudbal se igrao srcem bez nekih velikih profesionalnih normi:
Učestvovao sam u osnivanju kluba koji se tada zvao Ozren Rječica i djelovao je na maglajskom području.To je bilo početkom šezdesetih godina prošlog vijeka. Igrao sam za taj klub i za Natron iz Maglaja. Kada sam prestao da igram, u ova dva kluba sam dugo obavljao razne funkcije. Bilo je to drugo vrijeme, fudbal se više igrao iz ljubavi a ne zbog novca…davno je to bilo i teško je to objasniti bilo kome ko nije iz tog vremena.
U dobojskoj Slogi je preko petnaest godina, ne krije da je mnogo vezan za klub, a ima i poruku za sadašnje igrače Sloge Meridian:
Preko petnaest godina sam sekretar Sloge. Klub mi mnogo znači, ovo mi je druga kuća. Evo, doživio sam da će se ovdje na Lukama igrati i premijerligški fudbal. To me mnogo veseli. Našim igračima bih poručio samo jedno – djeco, igrajte fudbal iz ljubavi i uživajte u igri!
